Potražimo istinu u moru laži

Ads

Total Pageviews

Ispovijest bivšeg slobodnog zidara.

Gospodine, ovaj mač koji osećate na grudima uvek je spreman da se podigne da bi kaznio izdaju, on je simbol griže savesti koja će vam probosti srce ako izdate red u koji želite da stupite“, ovako počinje inicijacija za primanje novih članova u Masonski red napisao je u svojoj knjizi bivši mason visokog reda.

„Povez koji vam prekriva oči simbol je slepoće u kojoj se nalazi čovek kojim vladaju njegove strasti i koji je uronjen u neznanje i praznoverje.

U ovomu hramu u koji tražite pristup neumorno radimo na traganju za istinom, koju nikada ne dostižemo, na proučavanju novoga morala, na praktikovanju solidarnosti u vidu materijalnog i moralnog poboljšanja, na intelektualnom i društvenom usavršavanju čovečanstva.

Ako zaista želite steći mudrost majstora, izvolite ispružite desnu ruku nad Knjigom konstitucija našeg reda koje obećavate da ćete poštovati, kao i braću koju ćete braniti čak i po cenu života. Na kraju iskušenja kroz koje ćete proći potpisaćete to obećanje…“, priča se nastavlja.

Ovo je tek jedna sličica s primanja u masone koju opisuje Moris Kaile, francuski doktor kojem je u naponu životne snage imponovalo da uđe u svet masonskih loža, da bi nakon 15 godina spoznao svoje zablude, otkrio veru i Boga i izišao iz tog mističnog sveta, pa danas živi pod zaštitom u Francuskoj.

Kao nekadašnji visokopozicionirani mason, Kaile je napisao knjigu „Bio sam mason – Iz tame lože do svetla vere“ u kojoj opisuje svoj dramatični životni put koji započinje kad odlučuje da prekine veze s tim svetom.


Bio je ateista, aktivan u Socijalističkoj partiji, a kao ginekolog obavljao je pobačaje i sterilizacije.

Privučen obećanjem „dublje spoznaje“, uzvišenog znanja i željom za sklapanjem uticajnih poznanstava, ušao je u masonsku ložu u kojoj se tokom 15 godina penjao na lestvici od šegrta sve do uvaženog majstora uticajne lože Velikog orijenta Francuske, istovremeno sve dublje uranjajući u ezoteriju i okultizam.

Iniciran u tajna učenja, postao je deo uskog kruga odabranih dobivši tako uvid u korupcijsko delovanje tajne masonske organizacije i njen skriveni politički uticaj koji rezultira devastacijom društva, a sve to diriguju masoni smešteni na najuticajnijim mestima u politici i medijima.

Nakon čudesnog obraćenja u Lurdu koje do detalja opisuje u ovoj knjizi, odlučio je raskinuti s masonerijom. Od tog trenutka sve više postaje svestan zla koje je počinio i otkriva snažne satanističke uticaje u tajnim masonskim krugovima koji se prikrivaju iza maske filantropije, humanizma i tolerancije.

Izlaskom iz lože potpuno se menja njegov lični i profesionalni život i počinju teškoće i pravi progon: šikaniranje, otkazi i stalne prepreke za nastavljanje doktorske karijere, a jedina podrška u borbi protiv moćnih neprijatelja biće mu novopronađena vera.

Nisu izostale ni pretnje smrću, zbog kojih i danas živi pod zaštitom.

O svemu tome ekskluzivno progovara u ovoj napetoj životnoj priči ukoričenoj u knjizi „Bio sam mason“ iz koje Slobodna Dalmacija, uz odobrenje izdavača Verbuma iz Splita, prenosi delove.


Skinuo mi je sako i kravatu i oko vrata mi stavio omču. Zatim mi je razgolitio levu ruku i raskopčao košulju s leve strane grudi, zavrnuo desnu nogavicu sve do kolena i zatražio da skinem levu cipelu.

Mora da sam izgledao potpuno smešno, ja koji tako pazim na svoj izgled, na kakvoću odela i kravata! Bolje bi bilo biti obučen kao klovn nego ovako naopako. Bilo je to potpuno poniženje!“…

Kaile je redovno dolazio na sastanke i dobro vršio sve rituale, pa su ga nakon godinu dana predložili za pomoćnika. Paralelno s tim ušao je u politiku gde je otkrio kako funkcioniše bratsko pomaganje među masonima i kako se donose zakoni kad imaš svoje ljude na ključnim mestima.

„Početkom oktobra bio sam izabran za uvaženog majstora svoje nove lože i počeo sam da nosim plavi okovratnik, simbol autoriteta. Vodio sam radove, istrage i inicijacije.

Budući da su u našoj regiji mnogi kandidati bili kršteni i imali temeljno katoličko obrazovanje, uvek bih ih pitao jesu li spremni dovoditi u pitanje crkvene dogme i prihvatiti masonska načela tolerancije, otvorenosti i sekularnosti.

Bio sam imenovan i za delegata u Konventu, odnosno nacionalnoj zakonodavnoj skupštini Velikog orijenta“, piše u svijoj knjizi.

„Nakon što ga je u novembru prihvatilo veće ministara, u decembru je bio izglasan “Zakon Veil”. Zastupnici i senatori masoni desnice i levice jednoglasno su ga izglasali.

Pitanje je došlo i pred ustavno veće koje je odobrilo taj tekst, pa je zakon stupio na snagu 17. januara 1975.


U skladu sa svojim javno iznesenim stavovima izrazio sam nameru da primenjujem taj novi zakon koji sam zajedno sa svojom braćom priželjkivao i koji je bio pripremljen u ložama.“

Zahvaljujući činjenici da je bio mason Kaile je napredovao i u profesionalnom životu, a svoje profesionalno napredovanje smatrao je normalnim. Gomilanje funkcija doživljavao je kao „slavu ovoga sveta“. Dospeo je 1982. godine do osamnaestog stadijuma, postavši vitez ružinog krsta.

Njegovu je slavu „narušila samo jedna sena“, kako kaže, „kad mu se 1983. godine razbolela supruga.“ Kako jedna nevolja retko dolazi sama, tako je i Kaile ubrzo doživeo šok kad mu je „prijatelj i brat mason koji mu je ujedno bio i direktor“, ničim izazvan, rekao: Gotov si!

Ta je rečenica pala kao oštrica giljotine i tako me slomila da sam jedva razumeo šta mi je posle toga još rekao, iako sam se jako trudio da utišam kuckanje arterija u ušima i rumenilo koje mi je počelo prekrivati lice.“

Da, izgubio si sav autoritet nad svojim zaposlenima, čak i svaki kontakt s njima zato što se između tebe i njih navukla zavesa, razumeš li me?

Kaile nije znao u čemu je pogrešio, a prijatelj i brat mason s kojim su bili kućni prijatelji dao mu je 48 sati za podnošenje ostavke, rekavši da ima hrpu svedočanstava protiv njega i njegove supruge, ali mu ih nikada nije pokazao.

Više od iznenadnog pada na poslu brinulo ga je zdravlje supruge koje se stalno pogoršavalo, pa joj je predložio da odu u Lurd, setivši se kako su neki doktori pacijentima predlagali promenu klime kad ništa drugo ne bi pomagalo.


U masoneriji sam shvatio da u prirodi i u čoveku postoje neke dimenzije svetog koje treba poštovati kako bi se očuvao red u odnosu na haos. Za mene je misa bila ritual kao svaki drugi koji čoveka može potstaknuti da napravi red u sebi i oko sebe, i ništa više od toga.“

„Slušao sam pažljivo. U jednomu je trenutku sveštenikna misi u Lurdu ustao i svečano pročitao: ‘Tražite i daće vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvoriće vam se… Reč je Gospodnja.’”

Bio sam kao gromom ošinut: ta rečenica koju sam čuo kod prve inicijacije i koju sam izgovarao kada sam inicirao profane, to je reč toga Isusa za kojeg sam smatrao da je u najboljem slučaju mudrac ili veliki inicijat, ali ne Gospodin. Došao sam da tražim, kucam, u potpunosti nesvestan ozbiljnosti svog poteza.

Došao sam k sebi tek u trenutku kada je sveštenik podignuo hostiju. Tada sam prvi put u životu prepoznao Isusa u tomu skromnom komadiću hleba, Svetlo koje sam uzaludno tražio u tolikim inicijacijama.“

Iako je odlučio da izađe iz masona, ipak se vratio u masonsku ložu „da proveri njihovu slavnu toleranciju i prijateljstvo braće“, pa je održao predavanje pod naslovom „Isus – mitski lik ili inicijat“. Dočekao ga je zid ćutnje. Postepeno je prestao ići u ložu, a otvorio je i bolovanje. Uprava mu je uručila otkaz pa se s 54 godine života našao na ulici. Srećom, piše, nisam izgubio poverenje u Boga!

Obnovio je medicinsku praksu i počeo da radi privatno. Braća masoni ga ni tada nisu puštala na miru: „Tokom moje obnovljene medicinske prakse u našu ordinaciju u nekoliko navrata dolazila su moja bivša braća iz lože pod raznim izgovorima, često i bez pravog razloga.

U početku su nam i neki iscelitelji slali svoje pacijente. Jedan od njih ispričao nam je kako je njegova grupa bila iznenađena činjenicom da su njihova okultna okupljanja, čija je svrha bila vratiti nas na njihove sastanke, ostajala bez učinka.

Jednom drugom prilikom obavestio nas je da nam više neće slati svoje bolesnike jer ‘posle naših molitvi više ne može raditi na njima“ (podrazumeva se da na njima više nisu mogli da rade nikakve okultne prakse). Evanđelja jasno kažu: Isus je pobednik!“, zaključuje Kaile svoju uzbudljivu ispovest.

(Slobodna Dalmacija/EPK)
Share:
Read More

Pumapunku, Kamen Spoticanja Tvrdnji Da U Prošlosti Na Zemlji Nije Bilo Naprednih Civilizacija.



Pumapunku je bez sumnje jedno od najmisterioznijih mjesta u Južnu Americi.

Nalazi se u Boliviji, ovaj drevni megalitski grad je godinama mamio arheologe da ga istražuju kako bi otkrili kako je moguće napraviti takve građevine hiljadama godina prije nego što je čovjek ovladao bilo kakovom tehnologijom, bar po tvrdanjama zvanične nauke.

Ako se uzme u obzir da je najveći kameni blok na Puma Punku megalitski komad dugačak 7,81 metara, širok 5,17 metara, u prosjeku 1,07 metara debljine, a procjenjuje se da teži oko 131 tonu, a drugi najveći kameni blok u području Puma Punku se vjeruje da je divovski komad kamena od 7.90 metara dužine, 2.50 metara u širinu, i prosjeke 1,86 metara debljine,Tek onda postajemo svjesni kolike su rezmjere te misterije

Ima ljudi koji vjeruju da je ovo megalitsko zdanje produkt vanzemaljske civilizacije koja je u drevna vremena posletila zemlju, mada ih ima više koji zastupaju stajalište da su to ostaci neke drevne ljudske civilizuacije koja je imala vrlo sofisticiranu tehnologiju.

Najveća misterija je, kako su oni uspjeli dopremiti kamen sa kamenoloma koji se nalazio udaljen od radilišta u krugu od 10 do 100 km.

Isto tako, neriješiva misterija je i kako su oni to kamenje poslije transporta uspijeli složiti u te zidove.

Inženjeri i konstruktori širom svijeta ni danas ne mogu odgovoriti na ova pitanja, niti replicirati ova dostignuća

Još jedna misterija u Puma Punku je montaža zidova pomoću  poznatih H blokova.

Svaki kamen je ekstremno precizno sječen i slagan u zidove, bez ikakvog vezivnog sredstva poput slagalica.

Kao i obično, današnji naučnici tvrde da se to moglo postići bez upotrebe naprednih mašina za sječenje, ipak sama struktura građevima i njihov dizajn i preciznost dokazuju da nisu u pravu.


Slične megalitske građevine se nalaze razasute širom svijeta pa je skoro nemoguće da su sve te građevine izrađene pomoću kamenog oruđa,bez upotrebe točka i napredne tehnologije.

Samo po sebi daje zaključak da ti ljudi nisu imali tehnologiju kakvu mi imamo nego du su imali tehnologiju o kojoj mi ništa ne znamo.

Imali su tehnologiju razvijeniju nego mi sada.

Puma Punku je bez sumnje jedno od najmisterioznijih mjesta na planeti, a nalazi se u blizini Tiahuanako, koji je smješten manje od četvrt milje sjeveroistočno od Puma Punku.

Naučnici vjeruju da je Tiahuanaco nekada bio centar civilizacije s više od 40.000 stanovnika. Tiahuanaco je vjerojatno najveća Indijanska civilizacija za koju  mnogi ljudi nisu ni čuli.

Čvrsto vjerujemo da su u dalekoj prošlosti, napredne civilizacije naseljavale  Zemlju.

Ova sofisticirana društva su imali naprednu tehnologiju i nevjerovatna znanja zbog čega je drevno čovječanstvo imalo mogućnost da podigne antičke lokalitete, kao što su Puma Punku, Tiahuanaco, piramide u Gizi, i Teotihuacan između ostalih.

Međutim, naučnici energično osporavaju mogućnost da je u to doba bilo ikakve napredne civilizacije.

Po njima izgleda da su se ove građevine same napravile ili su ih ljudi brusili pomoću drugog kamenja što je čista glupost.

Prilažemo vam nekoliko slika pa se i sami uvjerite da je ovo bilo nemoguće napraviti bez napredne tehnologije.

(Kuhanija.com)
Share:
Read More

Istina O Svemirskim Stanicama. Kako Preživljavaju Na Ekstremno Visokim Temperaturama?

Kada neko laže uvijek se nađe sitnica na koju nije obraćao pžnju i koja ga na kraju otkrije.

Bukvalno svaka laž se malo po malo otkrije i vrlo često jedino onaj koji je slagao do svog kraja misli da je uspio slagati toliko vješto da ga niko nije otkrio.

Ipak manje su posljedice kada neki pojedinac nešto slaže nego kada to radi jedna velika grupa ljudi koja se smatra nosiocem tehnološkog i svakog drugog napretka civilizacije.

Krenimo od početka.
Poznato vam je da su u orbiti oko zemlje bile dvije svemirske stanice.

Jedna je bila ruska svemirska stanica Mir a druga Međunarodna svemirska stanica (ISS).

Rusija je svoju svemirsku stanicu odlučila prizemljiti  23. marta 2001. kada je Mir ušao u Zemljinu atmosferu na području iznad Fidžija i srušio se u južni Pacifik.

Normalno, nikoga nije bilo prisutan da vidi taj pad a samo sreća je poslužila ljude da nekome ta svemirska stanica nije pala na glavu.

Znači u orbiti oko Zemlje je ostala još jedna svemirska stanica. Ona se nalazi na udaljenosti od zemlje od 278 km do 460 km, pritom se kreće prosječnom brzinom od 27.724 km/h.

A sada da malo razjasnimo onaj početak gdje se kaže da svaka laž na kraju bude otkrivena.

U školama smo učili kako je Zemlja okrugla i kako rotira tako da je logično ako neki predmet izbacimo u vanjske slojeve atmosfere oni će se obrtati oko Zemlje velikom brzinom a centrifugalna sila će im omogućiti da ne padnu na Zemlju. Gledano sa Zemlje ti predmeti bi stojali na jednom mjestu pa se zbog toga zovu geostacionarni sateliti.

Sve je to lijepo razrađeno i dato obrazovnim ustanovama da nam to ugraviraju u psihu ali…

Uvijek ima ono ali.

Sami su rekli da je visina na kojoj se nalaze svemirske stanice od  278 km do 460 km, što znači da se oni nalaze u termosferi.

Sada se postavlja pitanje kako svemirske stanice mogu da budu u tom sloju koji je poznat po ekstremno visokim temperaturama.

Odgovor sam potražio na internetu  i pronašao sam ga na Wikipediji.

Iako temperatura tih razrijeđenih plinova u termosferi može narasti i do 2500°C, ne može se osjetiti ta vrućina, zato što je tlak skoro kao u vakuumu i nema dovoljno sudaranja atoma i molekula, da bi se mogao ostavariti prijenos topline. Normalni termometar bi očitavao temperature daleko ispod 0 °C.
Iako su nam time objasnili kako je moguće da ljudi borave nekoliko godina u sredini koja ima temperaturu i do  2500°C  to iziskuje nove odgovore.

Prvo pitanje na koje treba da odgovore je-ako niko ne može da osjeti tu temperaturu i ako je termometar ne može očitati, po čemu onda znaju da je temperatura toliko visoka.

Drugo pitanje je slijedeće. Iako nema dovoljno čestica koje bi očitavale odnosno prenosile toplotu, svemirska stanica i ljudi u njoj su skup čestica koje bi se našle direktno na udaru sunčevih zraka i njihova temperatura bi se u trenu povećala do tačke kada bi isparili.

Logičan zaključak je da nešto nije u redu:

Ili temperatura u tom sloju nije toliko visoka.
Ili u tom sloju nema nikakvih svemirskih stanica niti ima ljudi.
Ja lično mislim da su nam slagali i jedno i drugo. Prvo su rekli da su svemirske stanice postavili na tu visinu, pošto tada niko nije tvrdio da je u tim visinama visoka temperatura.

Kada je neko počeo da tvrdi da je temperatura tu ekstremno visoka, na brzinu su izmislili teoriju kako tu temperatura jest tolika ali ipak nije tolika, jer je niko ne može osjetiti. Meni to nema nikakvog smisla, a nema ni Brain Mullinu koji je napravio video materijal na ovu temu.


Pogledajte šta o ovom slučaju kaže Brain Mullin:





(Kuhanija.com)
Share:
Read More

Razotkrivanje. Sotonine Spletke. Šesti Dio.

U petom dijeli razotkrivanja smo vam objasnili koji to ljudi pristupaju sotoninoj vojsci i koji su razlozi za to njihovo pristupanje.

U ovom dijelu ćemo vam objasniti na koji način sotona naplaćuje bogatstvo koje im je dao.

Da se prisjetimo koji je osnovni cilj sotone na zemlji.
Pošto je stvaranjem čovjeka izgubio položaj koji je imao kod Stvoritelja svjetova, on je odlučio da se čovjeku osveti.



Njegova mržnja prema ljudskom rodu je tolika da je odlučio da uništi kompletno čovječanstvo.

Pošto mu je gospodar svjetova dao rok do smaka svijeta ima vremena da razradi bezbroj taktika kako da taj svoj naum sprovede u djelo.

Jedini problem mu je taj što mu je BOG zabranio da naudi pravim i iskrenim robovima božijim.

Upravo zbog toga je sotona regrutovao odrod ljudski u svoju službu. Preko tih ljudi mu je otvoren pristup i do onih koji su mu bili nedostupni.



Bogatstvo koje im je dao moraju da odrade tako što će bez ikakve savjesti izvršavati njegove naredbe vezane za uništavanje ljudskog roda.

Oni moraju da naprave genocid kakav ljudski rod do sada nije vidio. Trenutno, neumorno rade na tom projektu.
Navest ćemo vam samo neke projekte koje rade na tom polju, pošto je napad na ljudski rod sveobuhvatan pa tehnički nismo sposobni iznijeti sve oblike njihovog djelovanja.

Nagli razvoj tehnologije je omogućio sotoni da svoje planove sprovodi na globalnoj razini. To i jest glavni razlog stvaranja jednog svjetskog carstva koji bi trebao da bude pod direktnom vlašću iblisovih hordi.

U međuvremenu njegove vojske truju čovječanstvo proizvodeći vakcine koje uništavaju imuni sistem ljudi još za vrijeme djetinjstva.

Jednu stvar moram da vam naglasim. Sotona je majstor obmane pa će mnogima biti nejasno otkud ja to navodim vakcine kao sredstvo njegovog napada na čovječanstvo kada su vakcine dobrobit za ljudski rod.

To apsolutno nije tačno a evo kako ćete se i vi uvjeriti.

Jasno vam je da je napravljena civilizacija kojoj je jedini cilj profit. Ako nemate para da platite liječenje umrite. Ako neko iz vaše porodice mora da se liječi negdje u inostranstvu (kod nas ne može pošto su sotonine vojske kod nas opljačkale sve što je vrijedilo) njemu se dostavi račun kao da treba da plati smještaj za tog bolesnika do kraja života a ne samo nekoliko dana. Porodica, da bi spasila svog člana kreće da prosi po bijelu svijetu kako bi iblisovim slugama dala pare za navodno liječenje.

Suština svega je –Nemaš para, nema ni liječenja. UMRI.

A šta je sa vakcinama?
Ti isti ljudi, koji su u stanju gledati bolesnike kako umiru ako im ne mogu platiti praktično besplatno daju vakcine našoj djeci. I ne samo to. Oni nas silom nagone da djecu vakcinišemo. Mislite li i dalje da je u pitanju njihova humanit ili nešto drugo?


Taj njihov posao nema veze sa humanošću niti sa brigom za čovjeka.

Javna tajna je da vakcine izazivaju autizam i još mnogo bolesti za koje do sada nismo ni čuli.

Ja lično mislim da su alergije direktna posljedica primljenih vakcina.

Evo pogledajte i ovaj video koji će vam malo bolje objasniti uticaj vakcina na ljudski organizam.







Problem predstavljaju mediji koji imaju toliki uticaj na ljude da niko ne smije reći- Nedam svoje dijete da ga trujete.

Ako bi se neko i našao da to uradi, proglasio bi se neprijateljem čovječanstva. Njegov postupak bi umjesto briga za zdravlje svog djeteta bio predstavljen kao izravna opasnost za zdravlje cijele ljudske populacije što nema veze sa zdravim razumom. Ako su vakcinisani zaštićeni od bolesti neka mi neko objasni kako su onda ne vakcinisana djeca opasnost za njih kada oni ne mogu oboliti pošto su zaštićeni vakcinom.

Drugi napad na čovječanstvo je mnogo otvoreniji i direktniji. Riječ je o bacanju otrova iznad glava svih ljudi.

Ovaj napad je mnogo opasniji pošto vam nije ostavljena mogućnost da se branite.  Vakcinu u svakom slučaju možete odbiti ali vazduh u koji je ubačen otrov morate udisati.



I u ovom napadu mediji igraju veliku ulogu.
Dok oni jači tvrde da je u pitanju spašavanje planete od izmišljenog globalnog zagrijavanja, oni slabiji ili ćute ili moraju kao papagaji ponavljati izjave onih jačih.

Klimatske promjene su direktna poljedica ovih aktivnosti. A kad tome dodamo i HAARP dobijamo sistem za manipulaciju vremenskim prilikama i ne prilikama.

Sada vam je valjda jasno kako to da se u vrlo kratko vrijeme pojaviše dva cunamija a prije toga ih vijekovima nije bilo.

Sjetite se samo da je Bog upozoravao ljude, preko svojih poslanika, da će se pred kraj svijeta pojaviti dedžal (antihrist, lažni mesija) i da će ga pratiti kiša, ko ga bude slijedio stoka će mu biti debela. usjevi će mu  redovno rađati. Nasuprot njima,one koji mu se ne poklone, pratit će ih velike nevolje. Usjevi će im goriti od suše, bolesti će ih napadati, umirat će od gladi.

Mislim da već možemo da povežemo ovo upozorenje sa današnjim vremenom.

U skorašnje vrijeme znakovi će biti još vidljiviji i još intenzivniji.

Ostaje nam samo nada da će se čovječanstvo probuditi iz vještačke kome u koju je doveden i  da će napokon početi da se brani od napada vojske sotonine.

Do tada ostaje nam samo da gledamo grozote zločina iblisove vojske. i uzdamo se u onu narodnu da poslije muke dolazi olakšanje.

Nastavak slijedi uskoro.

(Kuhanija.com)
Share:
Read More